Rural tourism / Porodična farma Vidović

Prirodi se klanjam

Porodično gazdinstvo Simeona Vidovića površine 2,5 ha na kojem je zasađeno preko 4 000 stabala divljeg i pitomog nara nalazi se na Smokovcu, u blizini račvanja dva stara austrijska puta (sadašnje pješačke staze), jednog koji vodi kanicama ka Crkvicama a drugi ka Ledenicama

Piše: Vanja Petrović i Emilija Radulović      Foto: Ranko Maraš

U blizini imanja nalazi se i austrijska mehana, tipična kuća ovog kraja sa dvorištem u kojem je kameno guvno.

Tu su i kule Radovića, a ono po čemu je Smokovac prepoznatljiv jeste izvor sa dvije „glave“. Jedna je iz doba austrougarske a druga iz doba kraljevine Jugoslavije.

Poljoprivredno gazdinstvo, čija tradicija je stara preko 90 godina, priča jednu posebnu priču čovjeka i prirode i uzajamnog davanja. Ljubav prema poljoprivredi Simeonu Vidoviću usađena je od malih nogu. No, njegova ljubav je mnogo veća, naročito prema prirodnom i kulturnom nasljeđu. Na imanju svakodnedno provodi i po 14 sati. Planova i ideja ne fali, kako kaže. Priroda uglavnom pogoduje.

Divlji nar je „božji dar“ kojem je najviše posvećen. Jedna od najstarijih vrsta voća o čijim ljekovitim svojstvima se pisalo od davnina.

Kako Simeon objašnjava: „To je biljka koja sa jako malo rada daje puno. Ja volim da se bavim poljoprivedom, volim biljke posebno. Gledao sam jednu francusku naučnu emisiju, kako na Kaspijskom moru od divljeg nara proizvode vino. Priča ide ovako… po svetoj knjizi Kuran i Starojermenskoj crkvi, Adam i Eva iz raja nisu izašli zbog jabuke nego divljeg nara.

Divlji nar je simbol zdravlja na svadbama i kod nas se nosio uz bocu, na čestitku. U Jermeniji na svadbama i veseljima divlji nar se daruje kao simbol zdravlja“.

Odličan je izvor vitamina C i B5, prirodnih fenola a njegova primjena je višestruka, kako preventivna tako i ljekovita. Dokazano je da čaša soka od nara ima jako antioksidativno dejstvo, podiže imunitet i preventivno djeluje na veliki broj zdravstvenih poremećaja. Čuva zdravlje zuba, usporava starenje, čuva zdravlje srca i krvnih sudova.

Koristi se i u prehrambenoj industriji. Od plodova, koštice i kore nara može se napraviti čaj, džem, slatko, sok, sirup, vino, liker, rakija kao i ulje. Ovo poljoprivredno gazdinstvo prepoznatljivo je po čaju od divljeg nara kao i soku od divljeg nara, zove i divlje narandže.

Simeon nesebično priča o svom radu, usputno otkriva i tajne kvalitetnog proizvoda. Najveći posao počinje na jesen, berbom. Tada svi ukućani pomažu, i najmlađi. Sazreo plod se mehanički obrađuje i dobija se čisti sok od divljeg nara.

Važno je izabrati pravi period za berbu. Najidealniji period je novembar ali prije velikih kiša. Tada sok dobija svoju punoću i ljekovita svojstva su najintenzivnija.

Dalje priča o čaju od divljeg nara i njegovom načinu pripreme:

„Čaj se pravi od koštice nara i kore koja se usitnjava i suši. To je recept moje pokojne bake. Ona mi je o tome pričala još kada sam imao 6-7 godina. Uvijek smo jednu količinu držali skriveno u kući.“

Pitao sam je jednog dana:

• Šta ti je ono gore“
• To ti je sinko, za ne daj Bože.
• Kako za ne daj Bože?
• Ne daj Bože nekoga stomak zaboli, to ti je prijeki lijek!

Simeon objašnjava da je 30-40 godina prošlo dok je shvatio značenje babinih riječi. Puno se informisao iz ruskih medicinskih časopisa o napitku od divljeg nara i njegovom medicinskom dejstvu: „Vjerujte mi da čir na želudcu liječi za 7 dan“.

Evo i recepta: „Uzme se kašika od kafe zrna, stavi se u pola litre hladne vode i treba da „baci“ ključ. Treba da dobije boju piva. Ohladi se i pije cijeli dan. Može i tanji da se pravi. Svaki dan, 5 dana za redom, po pola litre dnevno. Ne smije šećer u njega da se stavi“.

Simeon svoje proizvode prodaje u porodičnoj kući. Pored čaja od divljeg nara, soka od divljeg nara, bavi se i proizvodnjom soka od zove, drenjina i divlje narandže.

Kako Simo priča, od divljeg nara se može proizvesti preko 20 proizvoda. Na istoku ga koriste i kao začin. Smatra da se na našim prostorima ovaj potencijal ne koristi u potpunosti, kako navodi „od cjeline vidimo parče“. Njegova očekivanja nisu velika i  najviše se tiču edukacije i želje za novim znanjima i tehnologijama. Primjeri dobre prakse u zemlji i u regionu kao i organizovane posjete takvim gazdinstvima bi pomogli u razmjeni iskustava i unaprijeđivanju vještina i znanja.

Simeon ističe jako dobru saradnju sa Monteorganicom čija savjetodavna sužba redovno obilazi njegovo gazdinstvo kao i sa Ministarstvom poljoprivrede i ruralnog razvoja i sa lokalnim Sekretarijatom nadležnim za ovu oblast.

Trenutno imaju 5 krava i jednog junca, te kod njih možete probati i sir.

Planiraju da se vrate uzgoju stare rase krave „buša“ koja je danas postala rijetkost, a rado je se sjeća iz djetinjstva. Trenutno su u fazi pripreme „otvorene“ štale, shodno preporukama nadležnog Ministarstva.

Simeon sa velikim poštovanjem govori o prirodi i starinskim načinima i vrijednostima. Želi da njegovo gazdinstvo postane organsko. Jako vjeruje u blisku vezu turizma i organskih proizvoda i zaključuje da je to okosnica budućeg razvoja turizma u Crnoj Gori.