O mogućnostima razvoja Gornjeg Stoliva

Rural tourism / Akcija uređenja Gornjeg Stoliva

Gornji Stoliv je prepoznatljiv po kestenovim šumama, stablima maslina, starim kamenim kućama, suvomeđama, ostacima starih mlinova, kao i stazama od skala… Tu su i brojne legende, među kojima je napoznatija ona o sadnji 100 maslina

Pišu: Vanja Petrović i Emilija Radulović

Fotografije: Ranko Maraš

Gornji Stoliv je malo primorsko selo u Kotoru, smješteno na oko 200 m nadmorske visine, nasuprot Perasta.

Poznato je po crkvi Sv. Ilije i manjoj crkvi Sv. Ane, koje zbog svoje starine predstavljaju značajne spomenike kulture ovog mjesta.

Iz Gornjeg Stoliva pruža se jedinstven pogled na Perast i ostrva te se svrstava među ljepšim panoramskim mjestima Boke.

Gornji Stoliv ima dosta ljubitelja i prijatelja koji su osnovali NVU „Društvo prijatelja Gornjeg Stoliva“, sa čijim predsjednikom, Markom Mihovićem smo razgovarali, ali i radili.

Naime, pored upoznavanja netaknutog prirodnog blaga, gotovo skrivenog, povod našeg druženja bila je akcija čišćenja.

Marko koji je ujedno i potomak najstarije porodice ovog kraja, predstavio nam je Gornji Stoliv. Rastao je, njegujući i razvijajuću ljubav prema Gornjem Stolivu, ali i ljubav prema prirodi.

„Kupio sam 4 kuće ovdje sa idejom da pravim etno selo.. no sada su otežni uslovi za to, te živim u Donjem Stolivu..“

Glavna ideja udruženja je da „ožive“ selo, da privuku jos više stanovnika. Nema puno stanovnika, svega dva, ali „.. radimo na tome da povećamo broj stanovnika u budućnosti, i do 50%“, duhovito dodaje Marko.

Žele da ulažu u kulturno istorijsku zaostavštinu ( trg ispred crkve Sv. Ane) i  da kao društveno-korisni građani doprinesu razvoju potencijala ovog kraja. U vezi sa tim ulažu i značajne napore da zainteresuju nadležne institucije da izdvoje novac za investicije.

Najznačajnije je svakako izgradnja puta kojeg do Gornjeg Stoliva nema. Doći do sela trenutno je moguće jedino pješke,na konjima ili na magarcima, što itekako otežava uslove što se tiče dopremanja materijala za sve neophodne radove.

Put se, po njihovim procjenama, može napraviti i za dva dana, a time bi se doprinijelo valorizaciji ali i naseljenosti sela. Takođe, potrebno je poboljšati i pješačku stazu kroz selo prvenstveno radi bezbjednosti posjetilaca budući da su skale po kojima se gazi nestabilne i nebezbjedne.

Marko je jako aktivan i prepun ideja a i ljubavi prema ovom selu. Prije pet godina napravio je i bistijernu, započeo aktivnosti na rekonstukciji guvna…no sve to iziskuje veliko finansijsko ulaganje ali i prisutnost, “budući da sam pomorac, većinu vremena nisam tu“.

Selo je odavnina živjelo od uzgajanja svih kultura. Zemlja je plodna i pogodna. Uzgajali su se kostanji i od njih se pravilo brašno. Bilo je i dosta maslina o čemu svjedoče i ostaci dva mlina. Nažalost, sada su ruinirani mada postoji volja da se ustupe na korišćenje. Veliki je potencijal za razvoj maslinarstva, no po njihovom mišljenju sada nije rentabilno. Problem je što starosjedioci fizički ne mogu ni pristupiti stablima maslina, naročito zbog terena koji je nepristupačan. Uz to, potrebna je i fizička kondicija.

Svaki dan dolaze turisti. Interesovanje je veliko tokom cijele godine. Trenutno ne mogu da posjete crkvu, mlin je urušen..jedino je dostupna nekadašnja seoska pekara i naravno, boravak u prirodi što je neprocijenjivo važno budući da se boravi u svojevrsnoj „vazdušnoj banji“.

„Stranci često i treniraju, džogiraju..naši ljudi manje ili nikako“, takođe dodaje da su stranci raspoloženi i rado se odazovu svakoj akciji čišćenja, da imaju više sluha nego domaći. „Valjda je to njima način života“, zaključuje Marko.

Marko ponosno ističe da voli svoje mjesto i voli da doprinosi njegovom razvoju. Posadio je i sto maslina po legendi mjesta, a nada se da će imati više vremena za proizvodnju i ubiranje plodova. Finansijska korist mu nije motiv, kako navodi…“ljubav preovladava“.

Gornji Stoliv je nekada imao sve. Bio je poznat i po buhaču, trenutno potpuno zaboravljenoj biljci. Izgleda kao kamilica ili bijela rada ali sa njima nema nikakve veze.

Buhač je prirodni insekticid. Jednogodišnja je biljka kojoj se korijen sam obnavlja svake godine.

„Djelotvoran je protiv muva i komaraca. Prethodno ga je potrebno samljeti i koristiti kao tinkturu ili u vrećicama. Jedini je neštetni insekticid. Nema omeđine odakle ne raste“.

Buhač se uzgajao u Gornjem Stolivu, kasnije sušio i izvozio. Može se i čaj praviti od njega jer je potpuno prirodan.

Ideja ljubitelja Gornjeg Stoliva je da urade i analizu konkurentnosti buhača u odnosu na hibride u tom smislu. Najviše se izvozio za Ameriku. Važno je i sačuvati autohtono sjeme.

Što se tiče očekivanja, osim navedenih oko izgradnje puta, odnose se i na pomoć oko promocije i marketinga. Kako navode, oni su više „fizikalci“ i trenutno trud, energiju ali i značajna spostvena finansijska sredstva usmjeravaju na uređenje sela. U tom smislu raspoloženi sa na bližu saradnju sa Turističkom organizacijom opštine Kotor kojoj su zahvalni na organizaciji akcije čišćenja ovog mjesta.

Tu je i proslava Ilindana, zaštitnika Gornjeg i Donjeg Stoliva koju ovo Udruženje zajedno sa Mjesnom zajednicom organizuje 20. jula u Gornjem Stolivu. Uz zabavan program koji se već uveliko pripema, užitak u prirodnim ljepotama ovog sela dodatno će uljepšati utiske koje ćete dugo pamtiti!